Parkinsonova bolest, tremor

ČESTA PITANJA:

Parkinsonizam (ili Parkinsonov sindrom) je klinička neurološka dijagnoza kojom se označuje da kod bolesnika postoji  za dijagnozu karakterističan skup simptoma . Obično je najlakše  uočiti: drhtanje (tremor), usporenost pokreta (bradikinezija), te mišićnu zakočenost (rigor).  Parkinsonizam se može podijeliti na 

  • Parkinsonova bolest; istoznačnice su  primarni parkinsonizam, paralysis agitans, idiopatski parkinsonizam.
  • Sekundarni parkinsonizam; može biti uzrokovan različitim zdravstvenim problemima, kao što su npr.: cerebrovaskularni poremećaji, neželjene nuspojave nekih lijekova, neke neurodegenerativne bolesti.

Dijagnoza ekstrapiramidnog  sindroma (Sy. extrapyramidale) danas se rjeđe koristi, a obuhvaća različite bolesti tzv. ekstrapiramidnog sustava, među ostalim i parkinsonizam.

U svakom slučaju parkinsonizma potreban je pregled kod neurologa radi što preciznije dijagnoze i ordiniranja terapije.

Tremor (drhtanje) ruku može se javiti i  kod zdravih osoba u stanjima stresa, nakon vrlo intenzivne fizičke aktivnosti ili npr. ako je netko posebno osjetljiv na djelovanje kofeina. Za takva stanja može se reći da se radi o  pojačanom fiziološkom tremoru.

Tremor koji nije fiziološki može se javiti u velikom broju bolesti ili poremećaja živčanog sustava. Po učestalosti najčešći je tzv. esencijalni tremor. Javlja se kod cca 2-3% osoba u općoj populaciji, a u oko 60% slučajeva javlja se kod više članova obitelji, pa se tada govori o familijarnom esencijalnom tremoru. Gavna  značajka a se javlja kod voljne mišićne aktivnosti, tj. kod ciljanih pokreta ili kod održavanja ruku u antigravitacijskom položaju (ruke mirno ispružene prema naprijed). Pojava takve vrste tremora nije uvod u Parkinsonovu bolest, a

Za razliku od esencijalnog tremora, tremor kod Parkinsonove bolesti najizraženiji je u mirovanju i obično se prvo javlja samo u jednoj ruci.

Medikamentni tremor može se javiti kao nuspojava nekih lijekova. To mogu biti npr. lijekovi koji se propisuju kod psihičkih bolesti, nekih bolesti srca, astme ili kod epilepsije. Ako nije sigurno koji je uzrok tremora, uvijek treba ustanoviti da li osoba s tremorom uzima neki od lijekova koji ga mogu izazvati ili pojačati.

U nekim slučajevima dijagnostičko određenje tremora nije jednostavno i stoga je u pravilu potrebna konzultacija kod neurologa.

Parkinsonizam može biti neželjena nuspojava kod uzimanja nekih lijekova. To su u prvom redu odnosi na neke lijekove  koji se koriste kod psihijatrijskih poremećaja, osobito antipsihotike starije generacije. Ali i kod nekih drugih lijekova ako se duže vrijeme uzimaju, npr. protiv mučnine (metoklopramid – Reglan) ili kod nekih poremećaja cirkulacije (cinarizin – Stugeron forte) može kod nekih osoba doći do razvoja ili pogoršanja parkinsonizma. Na ove nuspojave posebno su osjetljive starije osobe.  U svim slučajevima parkinsonizma treba razmotriti da li simptomi mogu biti izazvani ili pogoršani nekim od lijekova. 

Tjelesna  aktivnost i usmjerene vježbe od ogromnog su značenja  za bolesnike s Parkinsonovom bolesti.  Motorički problemi koji prate bolest dovode do otežanog kretanja, otežano kretanje dovodi do mišićne slabosti i promjena na zglobovima. Te promjene dodatno  otežavaju kretanje, čime se stvara začarani krug koji  treba prekinuti . Više studija je pokazalo povoljan učinak različitih oblika tjelesne julian bondanzaaktivnosti na tijek bolesti, no ne postoji neki program vježbanja koji bi bio dokazano najbolji. Izbor tjelesne aktivnosti ovisi o težini simptoma Parkinsonove bolesti i o motiviranosti bolesnika. Nije dobro nametati neki program vježbanja koji bi osobi bio dosadan jer tada ne bi bilo ni rezultata. Najbolji rezultati se postižu ako je tjelesna aktivnost bude prilagođena potrebama i individualnim afinitetima bolesnika.

Više o tjelesnoj aktivnosti kod Parkinsonove bolesti može se naći na stranici:

http://www.parkinson.org/Understanding-Parkinsons/Treatment/Exercise