Neurološke pretrage

EEG (elektroencefalografija) je pretraga kojom se dobivaju informacije o funkcioniranju stanica mozga. Osobito je korisna u dijagnosticiranju i praćenju abnormalnosti koje su karakteristične za epilepsiju, ali važne kliničke informacije mogu se dobiti i za neke druge poremećaje i bolesti.

Interpretacija opisa EEG nalaza nije uvijek jednostavna jer se  nalaz adekvatno  može protumačiti  samo uz poznavanje kliničke slike i nalaza ostalih pretraga.   EEG nalaz najboljemože interpretirati neurolog ili neuropedijatar koji je preporučio snimanje i kojemu su poznati svi važni podaci o pacijentu. Snimanje EEGa je neškodljivo i po potrebi može se mnogo puta ponavljati.

EMNG (elektromioneurografija) je pretraga koja objedinjuje EMG i ENG.

EMG (elektromiografija) je pretraga kojom se ispituje da li postoji oštećenje mišića ili perifernih živčanih stanica koje kontroliraju kontrakcije mišićnih vlakana.

EP (evocirani potencijali) su pretrage kojim se može ustanoviti da li postoji problem u provođenu nervnih impulsa od perifernih osjetnih organa do kore mozga. Najčešće se rade vidni (VEP), somatosenzorni (SEP) i slušni (BAEP prema engl. Brainstem Auditory Evoked Potentials) evocirani potencijali. Princip rada je takav da se primjenjuju vidni, osjetni ili slušni podražaji, a mjeri se vrijeme koje je potrebno da nervni impulsi dođu do određenih struktura živčanog sustava.

UZV arterija je pretraga s pomoću koje se prikazuju arterije koje dovode krv u mozak, najčešće u visini vrata, no obavljaju se i snimanja arterijske cirkulacije unutar koštanih struktura glave.

CT (kompjutorizirana tomografija) je pretraga kojom se vrlo dobro mogu prikazati različiti organi, pa tako i mozak. Pri snimanju se koriste rentgenske zrake, a samo snimanje traje kratko.

MR (magnetna rezonancija) vrlo je korisna za snimanje strukture mozga, leđne moždine, te početnih dijelova živaca koji izlaze iz kralježničkog kanala.  Pri snimanju dolazi do stvaranja magnetnog polja pa se ne provodi  kod osoba imaju ugrađene različite elektroničke aparate, npr, srčani elektrostimulator.   Ne provodi se ni kod osoba koje u tijelu imaju feromagnetne materijale čije bi pomicanje u magnetnom polju moglo ugroziti  pacijenta. Pretraga traje znatno duže od CT snimanja, a neke osobe mogu imati probleme zbog klaustrofobije.

Po osjetljivosti i specifičnosti MR je u pravilu vrjednija od CT-a, no u nekim slučajevima prednost može biti na strani CTa, osobito ako se u obzir uzme i bolja dostupnost i jednostavnost.