Epilepsija

ČESTA PITANJA:

Na to pitanje nije moguće dati potpuno cjelovit i jasan odgovor koji bi bio primjeren za sve slučajeve. Glavni je razlog što postoji veliki broj različitih uzroka epilepsije i zbog toga što se epilepsija razvija zbog kompleksne interakcije okolišnih i genetskih faktora. Procjenjuje se da u oko 40% svih slučajeva epilepsije genetski faktori igraju određenu ulogu. Međutim, osim kod nekih rijetkih oblika epilepsije,  u velikoj većini slučajeva dijete roditelja s epilepsijom nikad u životu neće imati epilepsiju. Ako se radi o žarišnom tipu epilepsije kod roditelja, na temelju epidemioloških istraživanja pokazalo se da je rizik za epilepsiju kod djeteta nešto manji od  5%. Ako se radi o idiopatskom generaliziranom obliku epilepsije kod jednog od roditelja, rizik za nasljeđivanje  nešto je veći i iznosi 9-12%, a dodatno se povećava ukoliko oba roditelja imaju epilepsiju. Za neke vrste epilepsija moguće je odrediti točnu genetsku mutaciju, te se u tim slučajevima po preporuci neurologa  može učiniti i savjetovanje kod kliničkog genetičara,  odnosno učiniti dodatna testiranja kojima se može puno točnije procijeniti  rizik za nasljeđivanje epilepsije.

Dodatne informacije:

http://www.epilepsy.com/learn/epilepsy-101/epilepsy-inherited

Epilepsija može imati veliki broj različitih uzroka. Prema uzroku epilepsije načelno postoje dvije velike skupine. Brojnija je skupina kod koje je poznato neko oštećenje tkiva mozga koje dovodi do epilepsije. Takvo oštećenje može biti npr. biti posljedica traumatske ozljede mozga, ozljede mozga pri porodu, moždanog udara ili nekih metaboličkih bolesti koje oštećuju mozak. Epilepsija koja je izazvana takvim oštećenjima mozga može se nazvati  simptomatskom. Za razliku od simptomatske epilepsije postoji i epilepsija koja se naziva idiopatskom. Kod takve epilepsije ne mogu se na mozgu naći nikakvi znaci bolesti  koji bi se mogli dijagnosticirati niti magnetnom rezonancijom (MR) najviše rezolucije. Kod takvih epilepsija dominantni su genetski faktori koji se u nekim slučajevima mogu definirati genetskom analizom.  Međutim, postoje i slučajevi epilepsije koji se ne mogu svrstati niti u jednu od navedenih skupina.

EEG (elektroencefalografija) je dijagnostička metoda kojom se dobivaju  vrijedne informacije o funkcioniranju  stanica u mozgu.  Za epilepsiju su karakteristične iznenadne i prolazne (paroksizmalne) nepravilnosti u radu moždanih stanica koje  se mogu registrirati s pomoću EEG snimanja. Međutim, treba znati da  normalan ili netipičan nalaz ne isključuje epilepsiju jer  ponekad  teže dostupno ishodište  bolesti nije moguće identificirati s pomoću rutinskog EEG snimanja. Najsigurnija dijagnoza  epilepsije, ali i svake druge bolesti, postavlja se kad se kad se  EEG nalaz interpretira  u sklopu  pouzdanih podataka o simptomima i znakovima bolesti, te ostalih važnih pretraga, npr. MR (magnetne rezonancije) mozga.

Epilepsija nije jedinstvena bolest već postoje različiti oblici odnosno sindromi epilepsije. Pojedini sindromi epilepsije  međusobno razlikuju prema dobi pojavljivanja, uzrocima, EEG i neuroslikovnim nalazima, te u pogledu prognoze. Općenito, bolju prognozu imaju sindromi  kod kojih je epilepsija  dominantno uzrokovana genetskim faktorima, kod kojih se neuroslikovnim metodama ne nalaze nikakvi znaci oštećenja mozga. Takav je slučaj npr. kod tzv. benigne rolandičke epilepsije koja se u pravilu spontano povlači u vrijeme adolescencije. Epidemiološka istraživanja koja su obuhvatila vrlo  različite oblike epilepsije  pokazala su da se kod se kod cca 20-30% oboljelih može očekivati remisija kod koje neće više biti nužna primjena lijekova.

Dodatne informacije mogu se naći na stranici http://jnnp.bmj.com/content/jnnp/75/10/1376.full.pdf

Sinkopa je kratkotrajni poremećaj svijesti koji je praćen nemogućnošću održavanja uspravnog položaja tijela, a posljedica je nedovoljnog dotjecanja krvi u mozak. Za takva stanja laici često kažu da je neka osoba „pala u nesvijest“

Postoji veliki broj mogućih uzroka sinkope, što je u ovom kratkom tekstu nemoguće nabrojati i opisati.  Ipak, može se reći da su sinkope najčešće bezazlene i  isprovocirane nekom od sljedećih situacija: jaki strah, medicinske manipulacije kao npr. uzimanje uzoraka krvi, snažna bol, duže stajanje u zatvorenom prostoru, mokrenje, kašljanje,  i još mnogo toga. Za razliku od epileptičkog napadaja do gubitka svijesti dolazi sporije, često nakon osjećaja nedostatka zraka, znojenja, nesigurnosti u održavanju uspravnog položaja tijela. Mišićni trzajevi se kod sinkopalnog gubitka svijesti rijetko javljaju, dok su kod epileptičkog napadaja česti. Povratak k svijesti je kod sinkope vrlo brz i potpun,  što često nije slučaj kod epilepsije. Sinkopa se gotovo nikad ne javlja u ležećem položaju.

Za većinu osoba sinkopa nije veći zdravstveni problem pa je obično dovoljna samo konzultacija kod obiteljskog liječnika, no u nekim slučajevima može biti i izraz ozbiljne bolesti, npr. aritmije ili druge  bolesti srca.

Dodatne informacije: https://www.medicalnewstoday.com/articles/182524.php

Ukratko: Uz nalaze nadležnog neurologa, nakon 12 mjeseci bez napadaja moguće je dobiti vozačku dozvolu za B kategoriju ako ne postoje neke druge zapreke.

Pravilnik o zdravstvenim pregledima vozača i kandidata za vozače (NN 137/2015) može se naći na adresi   https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2015_12_137_2577.html

Premda se radi o istoj bolesti, epilepsija kod žena ima mnoge specifičnosti. Velikim dijelom one se odnose na seksualnost,  kontracepciju, uzimanje lijekova za vrijeme trudnoće, na porod i dojenje djeteta.  Međutim, žene koje imaju epilepsiju  trebale bi  znati i o drugim pitanjima u kojima postoje razlike između muškaraca i žena koje imaju epilepsiju, kao npr. o specifičnostima epilepsije u menopauzi ili o ovisnosti napadaja i razdoblja u menstrualnom ciklusu.

Osim kod neurologa kod kojega se kontrolirate, odgovore na ova pitanja možete naći u knjižici „Epilepsija kod žena“.

Hrvatska udruga za epilepsiju osnovana je 1997. Do sada je organizirala i sudjelovala u nizu aktivnosti kojima je cilj unaprjeđivanje kvalitete života, kako osoba s epilepsijom, tako i kod njihovih obitelji, te omogućivanje boljeg razumijevanja prirode epilepsije i potreba osoba koje imaju epilepsiju.  Na web stranici i Facebook stranici Hrvatske udruge za epilepsiju mogu se naći najvažnije informacije, od pružanja prve pomoći do različitih pitanja koja  se tiču društvenog položaja osoba koje imaju epilepsiju.