ČESTA PITANJA:
O moždanom udaru govori se kad je došlo do puknuća ili naglog začepljenja neke od krvnih žila u mozgu. Ako pukne neka od arterija mozga dolazi do krvarenja u mozak (intracerebralna hemoragija) ili do krvarenja u prostor između mozga i moždanih ovojnica (subarahnoidalno krvarenje). Ako pak dođe do naglog začepljenja neke od arterija mozga, tada dolazi do infarkta mozga, stanja koje se može nazvati i ishemijskim moždanim udarom. Simptomi ovise od vrsti i težini moždanog udara. Simptomi mogu biti blagi i vrlo teški, a klinička dijagnoza neurologa potvrđuje se s pomoću pretraga, od kojih su najvažnije CT i MR mozga.
Neka vrsta liječenje lijekovima potrebna je kod svih osoba koje su preboljele moždani udar. Povišeni krvni tlak (hipertenzija) jedan je od najvažnijih faktora rizika za sve vrste moždanog udara, te ga je nužno potrebno regulirati. Nakon infarkta mozga neurolog će u najvećem broju slučajeva preporučiti lijek protiv hipertenzije, lijek za regulaciju masnoća (lipida) u krvi, te lijek koji sprječava stvaranje krvnih ugrušaka. U mnogo slučajeva, ovisno o pratećim bolestima, bit će potrebni i drugi lijekovi, npr. lijekovi za regulaciju šećerne bolesti, specifični lijekovi protiv prekomjernog zgrušavanja krvi itd.
Uz liječenje lijekovima vrlo važne su i druge mjere koje treba poduzimati da bi ne bi došlo do ponovnog moždanog udara. Oni koji su pušili svakako bi trebali prestati, a oni koji imaju prekomjernu tjelesnu težinu trebali bi je postupno regulirati. Osim napuštanja loših navika, osobe koje su preboljele moždani udar trebale bi biti svjesne da svoje zdravlje mogu i unaprijediti tzv. zdravim načinom života. Općenito najvažnijim smatra se zdravi način ishrane, redovita tjelesna aktivnost i smanjenje stresa.
Fibrilacija atrija je poremećaj srčanog ritma koji pogoduje stvaranju krvnog ugruška u su šupljini srca. Ako se taj ugrušak odlomi od stijenke srčane šupljine, nošen strujanjem krvi može stvoriti zapreku protoku krvi u nekoj od arterija mozga što dovodi do moždanog udara. Za tako nastali moždani udar može se reći da je nastao embolijom, odnosno da se radi o kardioembolijskom moždanom udaru.
Kod ovih bolesnika postoji značajan rizik od ponovnog moždanog udara, a lijekovi koji se koriste u prevenciji dokazano su učinkoviti. Ta skupina lijekova prema mehanizmu djelovanja naziva se antikoagulansima. Njihova je dobra strana što sprječavaju nepotrebno zgrušavanje krvi do kojega može doći zbog fibrilacije atrija, no treba znati da nose i rizik od krvarenja. Zbog visoke učinkovitosti, neurolog će nakon ishemijskog moždanog udara neki od ovih lijekova preporučiti bolesnicima s fibrilacijom atrija, osim ako postoji neka od kontraindikacija. Kad se uzme u obzir učinkovitost, mogućnost neželjenih nuspojava i jednostavnost primjene, za većinu pacijenata medicinski je najbolja opcija jedan od tzv. novih lijekova s antikoagulantnim učinkom.
Tjelesna aktivnost od ogromne je važnosti u rehabilitaciji nakon moždanog udara. Fizička aktivnost ima brojne pozitivne učinke, ne samo u smislu pozitivnog djelovanja na snagu mišića i gibljivost zglobova, već i na reparatorne procese koji se zbivaju u mozgu nakon što je dio mozga oštećen moždanim udarom. Tjelesna aktivnost važan je poticaj neoštećenim stanicama mozga da uspostave nove međusobne veze kojima je cilj ponovno uspostavljanje funkcija koje su izgubljene moždanim udarom. Uz ove neprocjenjivo važne učinke, održavanje tjelesne aktivnosti dovodi do uspostavljanja samopouzdanja koje je često ozbiljno narušeno. Ovi učinci općenito su dobro poznati, no manje se zna da fizička aktivnost doprinosi i održavanju intelektualnih i kognitivnih sposobnosti koje su često narušene u starijoj životnoj dobi, a osobito nakon moždanog udara. Ako pacijent i njegova obitelj zauzmu pasivni stav u pogledu tjelesne aktivnosti, dogodit će se sve navedeno, ali u negativnom smjeru: zaostali neurološki deficit slabo će se oporavljati, a osjećaj kvalitete života ostat će na niskoj razini.
Vrsta dijete koja se preporuča nakon moždanog udara ovisi o individualnim potrebama . Npr. pretile osobe bi trebale dijetu kojoj je cilj postupno smanjenje tjelesne težine, dok slabo uhranjene osobe trebaju posebnu dijetu koja će se možda dopuniti i nekim od dodataka prehrani. Međutim, ako neurolog ne preporuči neku individualnu dijetu, za većinu pacijenata najbolji je tzv. mediteranski tip prehrane. Taj tip prehrane zasniva se na prehrani koja ima razmjerno visoki udio maslinovog ulja, mahunarki, integralnih žitarica te voća i povrća. Mediteranska prehrana uključuje umjerenu do visoku konzumaciju riba, umjerenu konzumaciju mliječnih proizvoda, te na mali udio mesa i mesnih proizvoda. Manje slana prehrana također se preporuča osobama koje su preboljele moždani udar.